Riječ ezan jezički znači: oglas ili poziv. E zan je najava početka namaskog vremena za to posebno namijenjenim riječima. Ezan je propisan nakon Hidžre, radi zajedničkog obavljanja namaza. Tada se javilo pitanje o načinu njegovog oglašavanja. Izneseni su različiti prijedlozi, ali je prevagnuo onaj da to bude ljudski glas. Tekst ezana došao je u snu dvojici ashaba Allahovog Poslanika, s.a.v.s., ‘Abdullahu ibn Zejdu i Omeru ibn el-Hattabu, r.a. Ezan je sunnet kod dnevnih namaza za muškarce, a ne i za žene. Poslanik a.s. je rekao: "Kada nastupi vrijeme namaza, neka neko od vas prouči ezan i neka najstariji među vama bude imam." (Buhari i Muslim) Za vrijeme učenja ezana, treba prekinuti sa govorom, makar to bilo i učenje Kur’ana, pri tome treba slušati riječi ezana i ponavljati ih. Prema onome kako je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, podučio Abdullaha ibn Zejda, riječi ezana su: Allahu ekber! Allahu ekbe...